Bojenje lanene tkanine može se vršiti kontinuiranim tampon bojenjem, bojenjem ubodama, prelivom mlazom i drugim metodama. Metoda otvorene širine je bolja jer je manja vjerovatnoća da će uzrokovati ogrebotine i pruge u boji.
Glavna komponenta vlakana konoplje je celuloza, sa sadržajem od {{0}}% i bijele boje. Pored celuloze sadrži i hemicelulozu (12-15%), pektinske materije (1.4-5,7%), lignin (2.5-5%), jedinjenja koja sadrže azot ( 0.3-0.6%) i masni voskovi (1.2 -1.8%). Ove nečistoće direktno utiču na fizička i mehanička svojstva vlakana konoplje, smanjuju kvašenje pređe i čine ruku grubom i žutom bojom. Sadržaj nečistoća u vlaknima konoplje znatno je veći nego u pamučnim vlaknima, što otežava proces izbjeljivanja tkanine od konoplje i čini tkaninu od konoplje manje svijetle boje i slabu postojanost boje nakon bojenja. Stoga, tokom procesa bojenja, za svijetle i srednje boje treba koristiti reaktivne boje, a za tamne boje mogu se koristiti bazne ili tekuće sumporne boje. Primjenjive reaktivne boje uključuju M tip, ME tip, RH tip i RM tip iz Shanghai Dyeing and Chemical Factory No. 8 itd. bore, što rezultira neujednačenim bojenjem. Bolje je koristiti boje s dobrim nivelirajućim svojstvima i višim temperaturama bojenja.
Prilikom dorade tkanina od konoplje mogu se koristiti hemijske i mehaničke metode. Može se koristiti oprema za završnu obradu hemijskog omekšavanja, kao što je mašina za uvlačenje toplog vazduha. Mehanički meka oprema se može obrađivati na mokri ili suh način prema različitim zahtjevima.




